Japanske oluje......الأستاذة و الشاعرة Ila Vejzovic
Japanske oluje
Osjećam odjek,
koraka svojih,
kroz pustu noć.
Sve je tako tiho.
Ćuti.
Sem moje boli,
što sam je,
u gustoj kiši prala,
dala joj krik,
iz mekih dolina,
gdje sam tišinama,
sreću milovala.
Da ne plače.
Osjećam samoću,
gutam misli,
što mi um režu,
stežu mi obruč,
oko srca.
Dajem im katanac,
nek na njega stave.
One se prave,
da ne vide,
stide se.
Eh samoćo,
samo me drži,
oganj tuge,
cijelu me prži.
Zajeca duša,
drhat je uze.
Kroz nju prođoše,
japanske oluje.
Osta pustoš,
teška praznina.
U očima,
drhti zima,
trepavice ledenice,
tuga boji moje lice.
Čujem odjek,
koraka svojih,
kroz noć,
u gustim kišama,
bol sam prala,
tišinama,
sreću milovala.
DA NE PLAČE♡
Autor Ila Vejzović
11.10.2021.Mostar
تعليقات